Shotokan |
![]() Nakon prestanka važenja zabrane nošenja oružja i vežbanja borilaÄkih veština, poÄeo je razvoj karatea. Najveći doprinos dao je Gichin Funakoshi koji je u kasnim godinama 19. veka borilaÄke veštine Tote-a poÄeo da uÄi kod majstora Azato-a i Itosu-a. 1902. godine karate je ušao u Okinawljanske škole na preporuku naÄelnika javnog školstva Shintaro Ogawe nakon što je video jednu Funakoshijevu demonstraciju. Funakoshi i njegovi sledbenici širom Okinawe održavaju demonstracije karate veštine, te za karate poÄinju da se interesuju i vojna lica. NajznaÄajnija je demonstracija 1922. u Japanu gdje je Funakoshi prvi put karate predstavio Japanskoj publici na jednom atletskom takmiÄenju. Impresionirana Funakoshijevim demonstracijama, japanska publika je ubedila Funakoshija da ostane i uÄi studente u Japanu. Karate je time postao opšte prihvaćena japanska veština, a Funakoshijev stil je nazvan "Shotokan". "Shoto" je bio Funakoshijev nadimak a znaÄi "tigar", a "kan" se može prevesti kao "kuća". Drugi prevod je da "shoto" oznaÄava borova stabla koja se njišu na vjetru, simbolišući izdržljivost i snagu ali i mekoću i prilagodljivost. Karate-do, kako je ovu veštinu borbe nazvao Funakoshi u prevodu znaÄi "put (do) prazne (kara) šake (te)". Funakoshi se smatra ocem modernog karatea, prvenstveno zbog zasluga širenja kratea sa Okinawe u Japan odakle se proširio po celom svetu. RoÄ‘en je 1868, a umro 1957. KARAKTERISTIKE SHOTOKAN KARATEA ![]() |